CIPELE

Ostakljena vrata otvoriše se naglo, bez prethodnog kucanja, uz ljuljanje i zveket metalnih roleta.
– Dobro jutro! – pozdravi zdepast muškarac. Izbrijana glava s debelim vratom koja je bila kao nasađena na visoko zakopčan modri sako kakav se sada nosi, značajno je mjerkala oveću  prostoriju i ženu srednjih godina za uredskim stolom.
– Vrlo ste privlačni danas Sonja! Direktor je tu? – dok je to pitao svijetloplava košulja, preko koje nekako neprirodno visila višebojna kravata s kosim „pencil stripes“ linijama, na kojima su dominirale nijanse plave, nadimala se kao da će prsnuti.
– Hvala gospodine Japurić, ne morate se truditi! Izvolite sjesti, sad će gospodin direktor – reče tajnica pored čijeg stola je uz prozor zadovoljno rastao brižljivo njegovan filadendron.
Muškarac je na to nešto nerazumljivo promrmljao i nevoljko sjeo, stiskajući i dalje u rukama sivi baloner i crnu ne baš novu „Samsonite“ aktovku. Blago zadignute nogavice besprijekorno na crtu izglačanih hlača otkrile su smeđe čarape s uzorkom zelenog romba, koje nisu bile usklađene, ni s plavim hlačama, ni s crnim cipelama. Njihov zaobljen vrh i ogromna metalna kopča sa strane dali bi zaključiti da se njihov dizajner taj dan malo šalio na radnom mjestu. Izgledale su k tome kao da četke danima nisu vidjele.
– Nebriga oko cipela – pomisli Sonja  –  to je zamka u koju upadaju svi oni koji se naglo penju na društvenoj ljestvici. Počinju se dotjerivati od tjemena, uređuju frizuru, ako naravno imaju kose, izabiru odijelo, košulju, kravatu, remen, a kad dođu do čarapa i cipela kao da se umore od uređivanja ili jednostavno pomisle da one nisu važne i odustanu. –
Koliko ih se takvih nagledala radeći kao tajnica direktora. Bila je posve sigurna da čarape i cipele  jedino autentično svjedoče otkuda su došli, tko su i kamo idu. Njihov oblik, čistoća, način na koji se nose govori najbolje o vlasniku. Kad su muškarci u pitanju, ako su pažljivo odabrane i održavane, one im daju sjaj. Kod ovoga muškarca koji je čekao u Sonjinu uredu jedino je tjeme ispod uredske neonke ljeskalo poput prezrele lubenice na suncu.

– Ovaj sjaja imao nije, odmjeravala ga je s nekim gađenjem Sonja. Zračio je tek nekom hinjenom sigurnošću koju daje debela lisnica. Zapravo u suštini je bio vidno nervozan pogledavajući svako malo na svoj vidno skupocjeni sat. Bilo je pet minuta iza deset toga četvrtka. Sonji se pogled uvijek vraćao na njegove cipele i kao dugogodišnjoj tajnici one su ga izdajnički razotkrivale da nema tome dugo što se obogatio. Uostalom nije bilo važno je li Sonjin zaključak o Japuriću bio rezultat čitanja članaka iz popularne psihologije u ženskim časopisima ili činjenice da je ona i na svoje oči viđala kako su taj isti Japurić i njegovi ortaci u neka ranija, ne tako davna vremena, lošije odjeveni iznosili pretrpane aktovke gotovine iz ureda njenog šefa. Prethodile su tome nebrojene naručene porezne  i građevinske inspekcije, koje su njenog direktora omekšavale. Ovaj Japurić opet je došao s tom istom aktovkom koja mu vjerojatno donosi sreću,  ali  ovaj put u skupom odijelu koje je po svoj prilici  kupio negdje u inozemstvu prilikom polaganja gotovine na tajni račun. Nosio ga je na nekako traljav način i vjerojatno se način nošenja neće promijeniti do kraja života. Njegove sitne zelene oči, smještene ispod gustih čekinjastih obrva, zagledale su se najednom ugao sobe gdje se spajaju smeđi hrastov parket i bjelina zida.
– Vidite – reče on neočekivano Sonji – ona rubna lajsna je tako loše postavljena.
– O, da gospodine Japurić. Dobro ste primijetili, to samo vidi oštro oko profesionalca. Vi ste se nekoć moguće bavili parketom? – upita Sonja.
– Znam i s parketom, ali zapravo ja sam bio tapetar. Uostalom to sada i nije važno gospođo Sonja, važno je da sam ja od sutra novi vlasnik ove građevinske firme!  – značajno će Japurić, pa doda – Što izvodi taj vaš, sad već bivši, direktor, jeste li mu uopće rekli da sam tu? Neću valjda dovijeka tu čekati! –
– On je upoznat s vaim dolaskom, gospodine Japurić, vjerojatno priprema dokumentaciju – odgovori Sonja pritiskajući gumbe na telefonu. Oglasi se potom jedva čujno zvonjava iz direktorovog ureda. Jednom, dva puta, tri….i onda uslijedi glasan pucanj. Okvir s državnim grbom na zidu iznad Sonjina stolca se zatrese, ali ne padne. Ona se primi za glavu i baci  na pod pored stola. Japurić samo poskoči i nastavi sjediti. Tišina zavlada. Muk. Sve se zaustavi, ni zvuk automobila se više nije čuo iz obližnje Vukovarske ulice, samo se Japurićevo čelo naočigled orošavalo. Još čvršće pritisne aktovku uz grudi, pogleda lijevo, pa desno kao da traži neko prihvatljivo objašnjenje za ovo što se dogodilo i potom se ustade i uputi prema vratima direktorova ureda iz kojeg se čuo pucanj. Otvori vrata pridržavajući aktovku na prsima lijevom rukom,  dok je desnim rukavom začepio nosnice koje mu je nadraživao miris spaljenog  baruta. Odmah s vrata, nasuprot na radnom stolu ureda kojega je predobro poznavao, ugledao je presavijen torzo, sijedu kosu…revolver u desnoj ruci. Kad se primakao ukazao mu se jedva vidljiv otvor na desnoj sljepoočnici dok je lijeva bila gotovo samljevena. S krvlju pomiješano razmrvljeno tkivo epiderme, kostiju lubanje, mozga, kose …poprskano po uokvirenoj fotografiji nasmiješenog mladića. Nije mogao imati više od sedamnaest. Ispod okvira slike se nalazila rastvorena fascikla na kojoj se nazirao tekst „Ugovor o…“.
– Krvi ti Isusove! Koja budal….aaarrrhhh? – ne dovršivši rečenicu Japurić povrati na parket posred  svog novog ureda. Kad se malo pribrao, obriše se rukavom i okrene prema Sonji koja je bila iza njegovih leđa  – Ovaj sin mu je poginuo u ratu, je li ima’ još djece? –
– Ni jednom od vas to nikad nije bilo važno, zašto bi sada bilo drugačije? – odgovori Sonja  drhtavim glasom,  pritiskajući  prstima po telefonu.   Vjerojatno birajući 192…

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s